Samoca
goldeneye | 31 Januar, 2011 18:08
Kako je teska samoca.Iz nje sa radja zavist prema onima koji imaju nekog,drze se za ruke i veselo cavrljaju setajuci gradom,onima koje su udate i imaju vec veliku decu.Zavist moze da preraste u mrznju,jer bol i praznina su veliki.Kao da nisam za ovo vreme i ove ljude.I ja sam se promenila,izvitoperila,izgubila nadu.Nedostaje mi bliskost,paznja.I tako,vreme prolazi u vakuumu.Postalo je normalno i uobicajeno da kafu pijem sama(bar me kelneri znaju),sama setam po gradu,ili kraju.Samoca je postala moja sudbina.