goldeneye | 18 Februar, 2011 14:35
Moj odnos prema Bogu ne umem da objasnim.Ne mogu da kazem da verujem,niti suprotno.Ali ipak,nekako mi je lakse kad zapalim svece za pokoj duse,ili zdravlje i pomolim se za moje drage.Ili kada odem na liturgiju da cujem neke odlomke iz Jevandjelja,a i propoved me nekad bas gane.U teskim trenucima izgovarala sam isihasticku molitvu "Gospode,pomiluj me" po savetu mog Duhovnika.
U crkvi sv. Spasa u Skoplju lik sa glavne kupole sa sedom bradom i tamnim ocima pratio me je gde god se okrenem.Bio je to neverovatan dozivljaj.
Interesantan mi je bio odlomak iz romana"Konstantinovo raskrsce"mladog pisca Dejana Stojiljkovica.
"A ja i Gospod... i nismo u najboljim odnosima poslednjih godina.Vidite,ja nikad nisam prestao da verujem u Njega,ali je On ,izgleda,prestao da veruje u mene".
| « | Februar 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||